Živimo u jednom od majušnih stanova u kompleksu stambenih višekatnica koji pruža utočište nizu obitelji iz srednje klase. No članovi obitelji Felis domestica, kojima se dopao naš kompleks, mogli bi dobrano brojčano nadjačati članove Homo sapiensa. Razlog tome je što ti četveronošci s kandžama koje se uvlače i koji se mogu hvalisati svojim nesofisticiranim rođacima - lavovima, tigrovima, risovima i ozelotima - ne strahuju ni od koga u našoj okolici. Sve brojnija mačja populacija koja ima devet života pod svojim kandžama smeta svima, ali mnogima pruža humorističnu digresiju.
Te mačke u našoj aveniji imaju vlastite stroge odrednice granica teritorija. Mišolovci s prizemlja, prvog i drugog kata drže se svojih katova, osim kada potaknuti glađu rade brze proboje na neprijateljski teritorij u kuhinje preko kontrolnih linija. Terasa je ekskluzivno rezervirana za podmladak, a povremeno je rabe aristokrati iz negdašnjeg Sijama, a poradi kupanja jezikom i sunčanja. Neki od mačaka pronađu udobne kutke za san uz predenje na mjestima gdje nema prostora za ljuljanje mačaka, poput čuvareve kućice u kojoj su možda pronašli jadnička kako dremucka. Bog je ove mačke podario dvjema glasnicama, jednima za predenje, a drugima za mijaukanje, a nekoliko mačjih sopranista u našem okruženju drži sve stanare budnima svojim noćnim orkestrima povodom posebnih prigoda.
Neke stanovnike koji žele biti čisti ko suza iritira kada im te sive mačke pomrse račune. Jastrebovi među stanarima čvrsto su uvjereni da bi te mačke valjalo otjerati mačkom s devet repova. No golubice se ne izjašnjavaju dok ne vide mačkine namjere. Pa, mi ne znamo tko ima hrabrosti staviti zvonce na nju!