Winning entries could not be determined in this language pair.There were 2 entries submitted in this pair during the submission phase. Not enough entries were submitted for this pair to advance to the finals round, and it was therefore not possible to determine a winner.Competition in this pair is now closed. |
Mislio sam o tome toliko puta i ponekad bih rekao: ne treba se plašiti jednoličnosti i monotonije. Zadivljujuća lakoća komuniciranja, železnica, telegraf i telefon, koji bezbedno nose robu i ljude sa jednog kraja zemlje na drugi, i koji brzinom svetlosti prenose i saopštavaju misli i reči, još uvek ne mogu, niti će moći, da se poistovete sa nama, ili recimo, da nas ponište i učine da izgubimo karakteristično obeležje ljudskosti, jezika, nacije i plemena što je u svakom od nas. Izgleda da se protiv pada borimo instinktivno naoružani težnjom ka očuvanju autentičnog u nama, iako ono naizgled nestaje. Ono što sada nazivaju životom na visokoj nozi, što bi rekao najbogatiji, najelegantniji i najugledniji sloj društva, čini nam se da mora da je kosmopolitski. Pa ipak, on to nije. Muškarci i žene vrlo dobro pričaju francuski, a ponekad i bolje nego španski. Neki umeju da promucaju koju ne samo na engleskom već i nemačkom. Kada i čitaju, čitaju strane knjige jer su im domaće dosadne, bez da sad objašnjavamo da li je to s razlogom ili ne. Gospoda, kako im ne fali plemenitih metala ni titula koje ih predstavljaju, donose iz Londona odela, konje i kola, a gospođe - haljine i šešire iz Pariza. Pred francuskom, španska kuhinja pada u zaborav ili biva izobličena. I konačno, običaj da se letuje u dvorcima i vilama retko mami našu, bilo mušku, bilo žensku elitu koja sada odlazi u Francusku, Švajcarsku ili Englesku, ili u neke severnije krajeve. Kada je žilica suviše kratka pa mamac ne može da prebaci preko bare, onda mora da odleti bar do Bijarica*. Pa dobro: sa svim ovim, i pored svega, naš život na visokoj nozi je i dalje španski, kao što je bio u stara vremena, i ne treba mu dramski ili romanopisac da sačuva lokalni i nacionalni kolorit njegovih likova, tražeći ih pod najnižim društvenim granama, u Batuekasu** ili u najzabačenijim, skrivenim alpskim predelima. * Mondenski grad u Francuskoj, prim. prev. ** Prirodni rezervat u Španiji, prim. prev. | Entry #13750 — Discuss 0
|
Hiljadu puta sam razmišljao, a ponekad sam i rekao: nema potrebe plašiti se jednakosti i monotonije. Zapanjujuća olakšica komunikacija, železnica, telegrafa i telefona, koja dovodi do toga da roba i ljudi beže s jednog kraja zemlje na drugi, a koje prenose i komuniciraju misao i reč munjevitom brzinom, nisu još uvek uspele, a nikada neće ni uspeti da identifikuju, obrišu, da tako kažemo, niti da učine da izgubimo zaštitni znak rase, jezika, nacije i naroda koji svako od nas ima. Moglo bi se reći da bismo se sačuvali dodira, koji bi mogao da izbruši i ispolira razlike, mi se instinktivno dodirujemo rukama sa konzervativnom vrlinom čistoće koja ustvari postoji, iako površno nestaje. Ono što sada zovemo high-life, ili da kažemo deo društva koji je bogatiji, elegantan i plave krvi, čini nam se da moraju biti kosmopolite, ali oni inače to nisu. Muškarci i žene govore francuski veoma dobro a nekad i bolje nego španski. Drugi ga govore loše pored engleskog i nemačkog. Kada čitamo nešto, čitamo strane knjige, jer su domaće dosadne, iako ćemo bez njih teško rasvetliti šta je razumno a šta ne. Gospoda, u nedostatku plemenitih metala i znakova koji ih predstavljaju, donose londonsku odeću, konje i kola, a dame donose pariske haljine i šešire. Francuska kuhinja čini to da se španska zaboravi ili izopači. I na kraju, leto vrlo retko dovodi u naše elegantne dvorce i imanja oba pola, ali ih odvodi u Francusku, Švajcarsku, Englesku ili u hladnije predele. Kada je kanap kratak i ne može se zabaciti mamac, mora se leteti najmanje do Bijarice. Pa, sa svim tim i uprkos svemu tome, naš hig-life je i dalje španski kao što je bio i ranije, i nije nam potreban autor komedija i romana da bi nam sačuvao boju lokalnog i nacionalnog karaktera, tražeći nas ispod sitnih društvenih slojeva, ili ići do Batuekasa ili još nedostižnijih, alpskih i udaljenih mesta. | Entry #13696 — Discuss 0
|